четвртак, 9. април 2015.

////Milo moje nadam se da bar smes da me sanjas, da me se setis, onako dok sklapas oci decije..
da se setis ruke u ruci, i tvojih velikih pitanja -mojih mali nespretnih odgovora/
i dalje se jede sladoled u Dunavskoj na istim mestima...da li znas
ja sanjam da vidim sebe tvojim ocima, da ti vidim osmeh nacet brigom,,
maleni moj, ne mogu ja tebi da dokazujem ljubav, jer ti je svaki dzep jos pun nje,,
niis ni znao da sam jutrom krisom stavljala poljupce pored slicica , koje si danima drzao u rukama
trazeci jos samo onu bas onu koju nemas................

Нема коментара:

Постави коментар

  pesme moje su kopilad nastale u najcistijem bludu mene i mog zivota nepodojene dajem ih vama da ih spremite za zivot ja nisam istom vicna...