недеља, 3. мај 2015.

S PROLECA

Jutros mi se otela zdrebica , na kojoj sam jezdila po snovima,,,i moram je razumeti zauzdavanje nije zivot..
snovi nisu zivot samo potka za dane kad zasive neba i kad oci krmeljave umesto radnog stola bi da vide plaze ..........
o da , jutro je tako promaseno, kad nisi naspavan
jutro je tako dobro kad ti odvucen , uzasan san ..
jutro je crkva , gde ispovedim dan ispred sebe, i budem bolja , no sto i mogu da pomislim..
Ponesem onako usput osmehe prijatelja , prezalogajim od dana ono najbolje , osmehnem se ulicnom sviracu sto  zavija na cosku da nadglasa zeludac ..
Pokusavam da ne osetim gomilu koja demostrira samopoudanje na semaforu,,,
kaznio me Bog , vidim im grehove i strahove u ocima,,
od kuce do radnog mesta , vidim ceo svet..
i nikog ne vidim..
necu reci svetina, ali nekako mi svi isto obuceni, namazani.. smrde na iste lose kopije parfema i onog sto bi da budu,..

Нема коментара:

Постави коментар

  pesme moje su kopilad nastale u najcistijem bludu mene i mog zivota nepodojene dajem ih vama da ih spremite za zivot ja nisam istom vicna...