недеља, 7. фебруар 2016.

KAMENOLOM


Kamenolom

Ne pišem pesme
Počinju da liče na mene
Teške su za razumeti
Nisu ni za poneti
Ni podneti
Kad probudim djavola na ramenu
vašu pažnju zavredim
I to je u redu..
Ali čim da ga nahranim
Vama
Sobom
Djavo ne bira
A ipak
Uvek pod svoje
Baš iste uzima
Na oblak cipele prašnjave
Odložim
Oduzmem
Dodam
Pomnožim
Pa se obožim
I utopim medju vas
Da me pesma
Ne izda
nos ponekad napuderisem
I dišem lepljiv vazduh od lazi I znoja
Palih za cast
Kurvinih sinova
čuvara djavoljih snova
Tek ime da im viri sa naslovnica
Politicar
Guzica
Ne bitno
Ja dišem
Pluća mi kamenolom
Sto bi da tucaju
Prodavci magle
I krojaci vetrova
Srce mi na promaji sneva

Brezu
Groba neiskopanog

Нема коментара:

Постави коментар

  pesme moje su kopilad nastale u najcistijem bludu mene i mog zivota nepodojene dajem ih vama da ih spremite za zivot ja nisam istom vicna...