среда, 15. фебруар 2017.

Ne pišem pesme
Počinju da liče na mene
Teške su za razumeti
Nisu ni za poneti
Ni podneti
Kad probudim djavola na ramenu
vašu pažnju zavredim
I to je u redu..
Ali čim da ga nahranim
Vama
Sobom
Djavo ne bira
A ipak
Uvek pod svoje
Baš iste uzima
Na oblak cipele prašnjave
Odložim
Oduzmem
Dodam
Pomnožim
Pa se obožim
I utopim medju vas
Da me pesma
Ne izda
nos ponekad napuderisem
I dišem lepljiv vazduh od lazi I znoja
Palih za cast
Kurvinih sinova
čuvara djavoljih snova
Tek ime da im viri sa naslovnica
Politicar
Guzica
Ne bitno
Ja dišem
Pluća mi kamenolom
Sto bi da tucaju
Prodavci magle
I krojaci vetrova
Srce mi na promaji sneva
Brezu
Groba neiskopanog
Mira D.Živković

субота, 4. фебруар 2017.

dobro vece gospodjice
da li mogu da Vam dodirnem kosu
da li slusate Baha
da li Vam je duša odrasla
i smela kao korak
da li znate da nosite moje svetove
ispod tih trepavica
u osmeh ste me zarobili
briga Vas nije
tecete mi nocima
niz jastuk
nesmem zaspati
da ne umrem bez vremena s vama ispunjenog
zbogom gospodjice
ja odoh medju dlanove Vam
raširite ruke
da mi duša nebu ode
sa Vašim dodirom
zbogom gospodjice
cuvajte osmeh
za boljeg mene
vraticu se...
Mira D.Živković

субота, 14. јануар 2017.

Posvadjana pesma








                            Ne vadim mac, 

                  i ako bi to, par stotina godina ranije bilo neoprostivo
          
                          gubim bitke, 
                      koje ce slaviti par stotina  sitnih dusa



                           s par stotina dinara

                          kupujem kafu



                          i gubim taj osjecaj 

                             da se imamo 
                           i nemamo



                                 ja i ti

                           krvnici i ljubavnici
                           bogatasi i beskucnici



      

                            ne vidim ti oci
                          posvuda me pratis



                          ti izgubljena kreacija Boga

                            i ja tvoj Bog 
                           
  
                             u molitvi mi preskocis ime
                             varajuci sebe



                            uzdas se da je Svevisnji na tvojoj strani

                             dok spavas u mom sjecanju



                                  by mira d zivkovic





                                  

             
                          

                      
                               

понедељак, 2. јануар 2017.

Godina je Nova
stigla mimo vas i
volje bilo koga
despotski
vam stavila dane da racun
a vi da li imate lica nova
il se uzdate u haljine
i poneku laz
pa da se opet s zivotom
susretnete
kao sa novim radnim danom
kao s komsijom u liftu
kom zelite sve najbolje
a ni rec jedna nije na mestu
godina je Nova
a sve ostalo staro
i vi
i ja
ja se necu menjati
to bih da vam sapnem
jer sam s mnogo godina platila sebe
da bi sad bila neka nova
moleraj ni ne treba
trpim i ljude i vreme
pa ova godina ce biti
samo novo breme
to cete videti i sami
kad vam ko pesak isklize
sa racuna dani
pa opet iznova
nove godine
nova lica
ja cu biti
stara ja
pesnik i sanjalica
sto godine za uvo stavlja
Mira Zivkovic

  pesme moje su kopilad nastale u najcistijem bludu mene i mog zivota nepodojene dajem ih vama da ih spremite za zivot ja nisam istom vicna...