pisem po kozi tvojih ledja sve one stihove sto cu citati, kad me pitaju sta je zivot
one price sto sam ostavila dovrsene, pravdajuci se da mi boja mastila nije za toliko bola,
pisem po oblacima znake da prolece ne dolazi zaludno , ni u krosnje
ni u oci,
znam da ces slikati moje price , kad te uhvati nostalgija za nepecenim palacinkama, i svim nesavrsenostima Balkana.
pricamo o Amy , prikrivajuci nase sumnje, da sve ima srecan kraj
koji jos nismo nasli u pjesmama sto nas izdaju
Kud duse pjesnika bjeze kad ih uhvati panika, priznaj Mjesecu, pred mnom, budi
opako siguran da je c est la vie !