Ponekad nocu sanjam
da jezdimo preko brda
da kosu plavu
s tvom grivom stapam
odavno te zli ljudi
lišiše života
tvoja pitomost
tvoja dobrota
jos boje moja secanja
na mene
neobuzdanu
na tebe osedlana
ni grob ti ne znam
ali ponekad ti poklonim sate
kad me tvoj kas
tvoja griva u detinjstvo vrate
nadam se da si okrilatio
i da nekad oblacima kasaš
i da se zato tako
živ
u moja secanja vraćaš
Нема коментара:
Постави коментар