недеља, 28. фебруар 2016.

oda mom izgubljenom konju

  



  Ponekad nocu sanjam 
da jezdimo preko brda
da kosu plavu
s tvom grivom stapam

odavno te zli ljudi 
lišiše  života

tvoja pitomost 
tvoja dobrota
jos boje moja secanja

na mene
neobuzdanu
na tebe  osedlana

ni grob ti ne znam
ali  ponekad ti poklonim  sate 
kad me tvoj kas
tvoja  griva u detinjstvo vrate

nadam se da si okrilatio
i da nekad  oblacima kasaš

i da se zato tako
živ
u moja secanja  vraćaš



Нема коментара:

Постави коментар

  pesme moje su kopilad nastale u najcistijem bludu mene i mog zivota nepodojene dajem ih vama da ih spremite za zivot ja nisam istom vicna...