Noc je posvuda, tamo odakle sam krenula krecilo se u belo. zidovi cuvaju mnogo toga , da li se krecenjem brisu secanja necu saznati,
Moje je ime Marija, ne znam da li mi je ovo cedno ime obelezilo sudbinu, ali u ovoj noci avgusta 2016 god, gadila sam se na prizore ulica, na meso koje je pretilo da odagna zvezde , i sa neba
i iz oka
Mladic premrsav , iznuren , obucen u pokidane farke, jeftinim zargonom je opisivao smisao tetovaze na levom ramenu,
devojke obucene ko pariske kurve, nabadale su prve korake u nepoznato, smejuci se glasno kao
i nekada nase generacije ali smo se mi smejali odredjenim stvarima, dogadjajima , ovo je bio onaj smeh nicemu iz nicega...
sto para usi, kao lokomotiva ,
Kupujem banane trebace mi Mg, I kalijum, , moram da ubrzam metabolizam,sto zbog godina sto zbog muke u stonaku ..
Noc je
meso se krece ulicama,
ne znam ko kidise , ko je zver ko zrtva
ko su ljubavnici sto kidaju meso i ljube se ko relikvije
od zadnjim para kupujem neku knjigu o spoznaji ljubavi, mozda se negde lepse voli,
mozda,
onaj starac kod Lilija i danas me ceka da mu dam za , hleb,
a ne sluti moj minus do u beskonacno, ali se nadam da se iskupim za sve bele lazi , dok slusam u odlasku Bog ce vam dati draga gospodjo,
I jeste dao mi je ja sam bogata ,,,,
laku noc..
Нема коментара:
Постави коментар