уторак, 28. август 2018.

Oko ponoći
zureći  u Mjesec nad Novim Sadom
zagubila sam pjesmu
bila je mnogo dobra
vrcava
obećavajuce bezobrazna
drska
Nisam je mogla ukrotiti
zarobiti
u onaj moj svaštarnik
od snova
telefonskih brojeva
i tragova kafe
Nju sam bas čekala
ona je baš mene odjebala
bežeci od vas
i raznih page
gde sam prethodnice okačila da vise
mašuci besmislu i pesnicima
 nije znala moja pesma
iz noci Mjeseca
da sa mnom nema šale
pa jutros debelim mastilom
vežem za dan Gospojine
pjesmu o pjesmi
da se zna
ko je pesma
a ko gazda
by Mira D. Zivkovic

Нема коментара:

Постави коментар

  pesme moje su kopilad nastale u najcistijem bludu mene i mog zivota nepodojene dajem ih vama da ih spremite za zivot ja nisam istom vicna...