субота, 7. март 2020.

Noć uz Dunav skida krovove
skupe mi donosi snove
Pisem osrednje osrednjim jezikom
osrednjim ljudima
Pritiskam grudima
Ono bolje
Jer bi me prezirali pokidali
Da Pisem o Ničeu, bolu, smrti. Da kažem život se oko kurca vrti
Ne nikako
Reći istinu, pogubno bi bilo.
Pa noć stežem u krilo
Perom krpim vene u snove mislene
Nije ovo za mene
Ne ubija prejaka reč
Već slaba odbrana
Ostajem sama
Ne gorim
Ne molim
Vlažna sam ja kao noć nad Dunavom
I ne mogu ni medj snom ni javom
Prosuti misli čiste
Jer nemam one iste
Za sve iste
Mira D Živković

Нема коментара:

Постави коментар

  pesme moje su kopilad nastale u najcistijem bludu mene i mog zivota nepodojene dajem ih vama da ih spremite za zivot ja nisam istom vicna...