петак, 8. април 2016.

четвртак, 7. април 2016.

Doći ću ti jednog jutra
stazom skrivenom lišćem
blatnjavom
u skupim cipelama
u haljini štepanoj
čekanjem
Stisnućes mi ruku
zadrhtaće oblaci
reke
sećanja
Volim te
htela sam reći
ali prenuše me
ptice sto s breze poletoše
i tvoje usne
što moje nadjoše.
Popucali šavovi
ko loša vojska predaju me
tebi
osvajaču
Mira Zivkovic
kakve god signale da uhvatim, ja sam nedostupna
by Ja
Ili imas muda, ili si jajara
uglavnom je do pakovanja
by Ja
Boemija uhvati coveka, kad se prestane zanmati za kolena konobarice, uglavnom je to oko 50-te!
Tad pocnu traziti dusu!
by Ja
Razlicita-bez razlike,
Ovih dana
me promatraju
sugerisu, 
uče,
da li sam devojka ili žena
da li i sam Srpkinja ili Crnogorka
da li sam pluvuša ili brineta
dal i sam Vojvodjanka
poreklom iz brda
da koristim latinicu
jer nemam stida.
Šta da kazem ,
svetu zabrinutom
da sam sve to ja, sto bi voleli oni
da sam ja , svoja
od jutra do mraka
da ne vidim nigde
Sunce koje nije moje
a jeste i vaše
da pišem dušom
niti ćirilicom, nit latinicom
ako vam se ovakva ne dopadam
vi me
nazovite pticom
i ustrelite rečima
u oba krila
ja cu i dalje biti prkosna
bezimena
zaklonjena Suncokretom
kad upece
s pogledom na mora južna
ne delite me
nisam vam ja taj broj..
Mira ŽIVKOVIĆ
NOVI SAD

  pesme moje su kopilad nastale u najcistijem bludu mene i mog zivota nepodojene dajem ih vama da ih spremite za zivot ja nisam istom vicna...