oda mom izgubljenom konju
Ponekad nocu sanjam da jezdimo preko brda da kosu plavu s tvom grivom stapam odavno te zli ljudi lišiše života tvoja pitomost tvoja dobrota jos boje moja secanja na mene neobuzdanu na tebe osedlana ni grob ti ne znam ali ponekad ti poklonim sate kad me tvoj kas tvoja griva u detinjstvo vrate nadam se da si okrilatio i da nekad oblacima kasaš i da se zato tako živ u moja secanja vraćaš